среда, 10. фебруар 2010.

LJUDSKA DNK - BIOLOŠKI INTERNET I REKONEKCIJA®

Ljudska DNK je biološki Internet i superiornija u mnogim aspektima u odnosu na Internet. Najnovija ruska naučna istraživanja direktno ili indirektno objašnjavaju fenomene kao što su vidovitost, intuicija, slučajevi spontanog isceljenja ili isceljivanja na daljinu, samoisceljenje, afirmacijske tehnike, neobične svetlosne aure oko ljudi (to se odnosi na duhovne majstore), uticaj uma na vremenske promene i još mnogo toga. Osim toga, sve više je dokaza koji ukazuju na novi tip medicine u kojoj se na DNK može uticati i reprogramirati je rečima i frekvencijama bez izrezivanja ili zamene pojedinih gena.

Svega deset posto naše DNK koristi se za izgradnju proteina (mnogi kažu samo 3 do 5%). I to je taj raspon koji je zanimljiv zapadnim istraživačima koji oni proučavaju i kategoriziraju. Preostalih 90% smatraju „otpadnom DNK“ (junk DNA). Za razliku od zapadnih, ruski istraživači, koji su uvereni da priroda nije bila glupa kad je stvarala DNK, pridružili su se lingvistima i genetičarima na poduhvatu istraživanja tih 90% „junk DNA“. Njihovi rezultati, otkrića i zaključci jednostavno su revolucionarni! Prema njima, naša DNK ne samo da je odgovorna za izgradnju našeg tela, nego istovremeno služi i kao datoteka podataka i u komunikaciji. DNK je organski superprovodnik koji može raditi pri normalnoj telesnoj temperaturi za razliku od veštačkih superprovodnika koji zahtevaju ekstremno niske temperature za rad. Povrh toga, svi superprovodnici su u stanju pothranjivati svetlost i informaciju. To dodatno objašnjava kako DNK može pothraniti informaciju.





Ruski lingvisti su otkrili da genetski kod, posebno u naizgled nepotrebnih 90% DNK, sledi ista pravila kao i naš ljudski jezik. Do tog su otkrića došli tako što su uporedili pravila sintakse (način na koji se redaju reči u izrazima i rečenicama), semantike (proučavanje značenja u jezičnim oblicima) i osnovna pravila gramatike. Otkrili su da baze naše DNK slede gramatička pravila i da imaju svoja pravila slična onima u jeziku. To znači da se ljudski jezici nisu slučajno pojavili,nego su izraz naše urođene DNK (program). Ruski biofizičar i molekularni biolog, Pjotr Garjajev, i njegovi kolege, istraživali su i vibracijsko ponašanje DNK.Otkrili su, ukratko, sledeće: „Živi hromozomi funkcionišu poput solitoničko-holografičkih računara, koji koriste urođeno lasersko zračenje DNK“. (Solitoni su poseban tip svetlosnog talasa koji ne menja svoj oblik dok putuje.) To znači da su Rusi uspeli, na primer, modelirati određene frekvencijske uzorke na laserskom zraku i iskoristiti ga da utiče na frekvenciju DNK i tako na samu genetičku informaciju. (Taj proces je ono što obično nazivamo „evolucijom“.) Kako su osnovne strukture baznih parova DNK, i one jezika, iste strukture, nema potrebe za dekodiranjem DNK. Čovek se jednostavno posluži rečima i rečenicama ljudskog jezika! I to je, takođe, već eksperimentalno dokazano! (Tu je pojavu uhvatio Masaru Emoto na svojim slikama vodenih kristala kad je istraživao vezu između delovanja reči i frekvencija.)

Živa materija DNK uvek će reagovati na laserske zrake koje su modelirane jezikom pa čak i na radijske talase ako se pritom koriste odgovarajuće frekvencije. Time se konačno i naučno objašnjava zašto afirmacije, autogeni trening, hipnoza i slično imaju tako snažni učinak na ljude i njihova tela. Potpuno je normalno i prirodno da naša DNK reaguje na jezik. (Ona je kompjuterski program koji se može preinačiti unosom podataka.) Dok su zapadni istraživači izrezivali pojedinačne gene iz nizova DNK pa ih onda ubacivali negde drugo, Rusi su sa entuzijazmom,radili na napravama kojima se može uticati na ćelijski metabolizam putem primereno modeliranih radio i svetlosnih frekvencija da bi tako uspeli popraviti genetske defekte. Garjajeva istraživačka grupa uspela je dokazati tom metodom da se hromozomi oštećeni rendgenskim zrakama mogu popraviti. Čak su uspeli i uhvatiti informacijske uzorke pojedine DNK i preneti ih na drugu DNK, tako reprogramirajući ćelije prema drugom genomu. Uspešno su transformisali, na primer, žablje embrione u salamanderske embrone jednostavnim prenosom informacijskog uzorka DNK! (Drugim rečima, preinačili su program i promenili – preneli oblik! – svetlosnu formu/hologram.) Tako je čitava informacija preneta bez ikakvih propratnih posledica ili nesklada,do kojih inače dolazi kad se izrezuju i uvode, negde drugo,pojedinačni geni iz DNK. Ovo predstavlja neverovatnu revoluciju koja bi mogla promeniti svet! A sve to jednostavnom primenom vibracije i jezika umesto zastarele procedure izrezivanja gena! Taj eksperiment ukazuje na beskrajnu moć talasne genetike,koja,očigledno ima više uticaja na formiranje organizama nego biohemijski procesi baznih sekvenci (u stvari, jedno je izraz drugoga).

Ezoterijski i duhovni učitelji znaju već stolećima,da se naše telo može programirati jezikom, rečima i mislima. A to je danas naučno dokazano i objašnjeno. Naravno, frekvencija mora biti ispravna i zbog toga svako ne može delovati uspešno ili jednako delotvorno. Pojedinac mora raditi na unutrašnjim procesima i svojoj zrelosti kako bi uspostavio svesnu komunikaciju s DNK (svest može ponovo napisati program). Ruski istraživači rade na metodi koja je nezavisna o tim faktorima a uvek će biti delotvorna, pod uslovom,da osoba koristi odgovarajuće frekvencije. No,što čovek ima više razvijenu svest, manje je potrebe da se služi pomoćnim sredstvima! Osoba i sama može postići rezultate, a nauka će konačno, morati da prestane sa podrugljivim podsmehom,takvim idejama,moraće da potvrdi i objasni rezultate. Savremeni čovek poznaje tu pojavu samo na tananijem nivou,kao „intuiciju“ (znanje). Ali i mi, takođe, možemo potpuno ovladati procesom. Jedan primer iz prirode: kad mravlju maticu /kraljicu mrava/ prostorno odvojimo od njene kolonije, gradnja kolonije se i dalje mahnito nastavlja i prema planu. Ako se matica ubije, međutim, sva gradnja u koloniji prestaje. Nijedan mrav ne zna,šta dalje treba raditi. Očigledno je da matica šalje „građevinske nacrte“ putem grupne svesti članovima svoje kolonije čak i kad je daleko od nje. Može biti daleko,koliko god želi i odašiljati informacije jer je samo važno da je živa. (Matica je poput „mozga“ Matrixa!)

Kod čoveka se „hiperkomunikacija“ (komunikacija na nivoima izvan pet čula) najčešće sreće kad se neko iznenada probije do informacija koje su van njegove baze podataka (naučenog znanja). Takva „hiperkomunikacija“ se tada doživljava kao nadahnuće ili intuicija (znanje).Italijanski kompozitor,Giuseppe Tartini sanjao je jedne noći da mu uz uzglavlje sedi đavo i svira violinu. Sledećeg jutra Tartini je bio u stanju zabeležiti svaku notu iz sna prema sećanju. Nastala je sonata kojoj je dao ime „đavolja sonata“. Godinama je 42-godišnji bolničar sanjao situaciju u kojoj je na neki način mogao crpiti znanje s nekog CD-ROMa. Ta znanja koja su se mogla proveriti,bila su sa svih mogućih područja i bila bi tokom noći prenesena njemu da ih se ujutru u potpunosti seti. Iz njega je tekla takva poplava informacija da se činilo da mu je neko,tokom noći,u glavu ulio celu enciklopediju. Većina činjenica koje je tada izgovarao bile su potpuno izvan njegovog dometa znanja a odnosila su se na tehničke detalje o kojima,on sam, nije apsolutno ništa znao. (To je poput skidanja podataka u računaru.Računar ne mora apsolutno ništa znati o informaciji koju beleži.)

Kad dođe do hiperkomunikacije, moguće je u toj osobi i njenoj DNK primetiti,određene pojave. Ruski naučnici su, laserskim svetlom ozračili uzorke DNK.Na ekranu se pojavio tipični talasni uzorak. Kad su odstranili uzorak DNK, talasni uzorak nije nestao, nego je ostao. Mnogi su kontrolni eksperimenti pokazali da se uzorak i dalje pojavljivao iz odstranjenog uzorka, čije je energetsko polje očigledno ostalo samo. Taj se efekat sada naziva - efektom fantomske DNK. Taj fenomen se najčešće sreće u hiperkomunikaciji a ne može se objasniti elektromagnetskim poljima.

Elektronski aparati,poput CD playera i slični,mogu biti ometani pa i satima prestati da funkcionišu.Kad elektromagnetsko polje polako oslabi, tada aparat ponovno počne normalno funkcionisati. Mnogim je isceliteljima i senzitivnim osobama taj efekt poznat iz njihovog rada. Što je bolje okruženje i energija, to se češće događa da naprava za beleženje (rekorder) prestane funkcionisati tačno u tom trenutku. A pokušaji ponovnog uključivanja i isključivanja kasetofona nakon seanse nisu uspešni. Kasetofon, međutim, ponovo normalno funkcioniše,sam od sebe,već sledećeg jutra. Možda će ova informacija biti dobrodošla svima koji su doživeli slično,kako bi znali da nisu tehnički neobrazovni,nego da su,u stvari,odlični u hiperkomunikaciji.

Ruski naučnici su,isto tako, otkrili, da naša DNK može izazvati poremećaj uzorka u vakumu, te tako proizvoditi magnetizovaane crvotočine! Crvotočine su mikroskopski ekvivalenti tzv. Einstein-Rosen mostova u blizini crnih rupa (ostaci izgorelih zvezda). To su tunelske veze između potpuno različitih područja svemira kroz koje se može prenositi informacija izvan vremena i prostora. DNK privlači te komadiće informacije i prenosi u našu „svest“ (ono što se naziva „um“ i „emocija“ – mreža DNK). Taj proces hiperkomunikacije - telepatija, kanaliranje, (znanje) - je najdelotvorniji u opuštenom stanju. Stres, brige ili hiperaktivni intelekt sprečavaju uspešnu hiperkomunikaciju,tako da je informacija, koja se nastoji primiti potpuno iskrivljena i beskorisna. (To je dodatni razlog zašto je naš sadašnji sistem života tako dizajniran,da nas drži u stanju stresa, briga i neprestane mentalne i emotivne aktivnosti. To je i razlog zašto „intelektualci“ sa aktivnom levom polovinom mozga,dominiraju „obrazovanjem“ i „naukom“,a ne mogu dostići nivo intuitivnog znanja,koje bi iznelo na svetlost dana,njihova površna i kruta verovanja i stavove.) Ima još jedna pojava vezana uz DNK i crvotočine. Te super sitne crvotočine obično su izuzetno nestabilne i održavaju se na „životu“ tek sićušnu frakciju sekunde. Pod određenim uslovima,mogu se organizovati stabilne crvotočine, koje zatim stvaraju prepoznatljive vakuumske domene u kojima se, na primer, gravitacija može transformisati u elektricitet. Vakumske domene su samozračeće loptice joniziranog plina,koje sadrže značajne količine energije. U Rusiji postoje regije,gde se takve svetlosne loptice često pojavljuju, pa su zato i bile podsticaj za istraživačke programe,koji su onda doveli do otkrića ovde opisanih. Mnogi „duhovni učitelji“,takođe, zrače takve vidljive loptice ili stubove svetlosti kad su u dubokoj meditaciji ili tokom energetskog rada, a u pojedinim projektima isceljivanja Zemlje,takvi se svetlosni efekti,takođe, pokazuju i na fotografijama. Jednostavno rečeno, taj fenomen ima veze s gravitacionim i anti-gravitacionim silama,koje su,daleko stabilniji oblici crvotočina i pokazuju hiperkomunikaciju sa energijama,koje su izvan našeg vremena i strukture prostora (the Time Loop – vremenska omča). Ranije generacije,kada bi doživele takvu hiperkomunikaciju i vidljive vakumske domene,bile su uverene,da im se pojavio anđeo a mi ne možemo biti sigurni kakve se forme svesnosti mogu nama pojaviti kad se služimo hiperkomunikacijom. Mi smo upravo napravili još jedan divovski korak prema razumevanju naše stvarnosti. Službena nauka,takođe,poznaje gravitacione anomalije na Zemlji,koje pridonose stvaranju vakuumskih domena. Nedavne gravitacione anomalije,zabeležene su na lokaciji Rocca di Papa,južno od Rima.

U svojoj knjizi Vernetze Intelligenz (umrežena inteligencija), Grazyna Fosar i Franz Bludorf objašnjavaju jasno i precizno te veze. Autori, takođe, navode izvore koji veruju da je nekad davno, baš poput životinja, i čovečanstvo bilo povezano u grupnu svest i delovalo kao grupa. Da bismo razvili individualnost i iskusili kako je to biti pojedinac, mi ljudi, morali smo gotovo potpuno zaboraviti hiperkomunikaciju (rekao bih da je bila namerno potisnuta). Sad kad smo prilično stabilni u našim individualističkim svestima, možemo stvarati nove oblike grupne svesnosti, posebno one u kojima nam uspeva,da se priključimo na sve informacije putem naše DNK, a da nas pritom niko ne sili, niti daljinski navodi da tu informaciju koristimo onako kako to ne bismo želeli. Sada znamo, baš kao što je to na Internetu, da nas i naša DNK može snabdeti odgovarajućim podacima u toj mreži; može pozvati podatke iz mreže; i može uspostaviti kontakt sa drugim učesnicima u toj mreži (upravo kako ta knjiga opisuje). Tako se mogu objasniti pojmovi isceljivanje na daljinu, telepatija ili „gledanje na daljinu“ (intuitivno znanje). Neke životinje, na primer, znaju već izdaleka,kada se njihov vlasnik namerava vratiti kući. Ta se pojava može objasniti putem koncepta grupne svesti i hiperkomunikacije (umrežena DNK).

Bilo koja kolektivna svest ne može se, međutim, razumno koristiti duže vreme bez izrazite individualnosti. Drugačije bismo se vratili na instinkte primitivnog stada koje je lako manipulisati (Plan Iluminata za ljudsku vrstu danas). Hiperkomunikacija u novom veku,znači nešto sasvim različito. Istraživači smatraju,da bi ljudi mogli postići gotovo božanske moći,da stvaraju, menjaju i oblikuju stvari na Zemlji,prema svojim uverenjima, u slučaju da uspeju razviti punu individualnost, kojom bi zatim oformili grupnu svest! Pedeset posto današnje dece će biti „problematična“ deca čim krenu u školu. Sistem utrpava sve zajedno i zahteva prilagođavanje,opšte nametnutim pravilima ponašanja.Individualnost današnje dece je toliko snažna, da odbijaju prilagođavanje i pružaju otpor na sve moguće načine (Istina, ne svi). Poznato je da se,istovremeno,rađa sve više vidovite dece. Nešto u toj deci stremi prema grupnoj svesti nove vrste i to je stremljenje gotovo nemoguće potisnuti.

Po pravilu, sam pojedinac,može teško uticati na vremenske prilike. Ali,grupna svest,itekako može,ništa novo nekim plemenima koja plešu ples za dozivanje kiše.Zemljine rezonantne frekvencije utiču snažno na vremenske prilike,tzv. Schumannove frekvencije (neka vrsta planetarnih otkucaja).Te iste frekvencije takođe se proizvode i u našim glavama, pa kad puno ljudi sinkronizuje svoj misaoni proces, ili kad pojedinci („duhovni majstori“, na primer) fokusiraju svoje misli u laserski zrak, tada nas, naučno govoreći, ne iznenađuje da zaista utiču i na vremenske prilike.(Isto tako Iluminati manipulišu vremenom i geološkim aktivnostima koristeći se tehnologijom i vibracionim principom.)

Istraživači grupne svesti formulisali su teoriju o civilizacijama prvog tipa. Čovečanstvo koje je razvilo grupnu svest te nove vrste,neće imati problema oko zaštite okoline, niti će oskudevati energijom. (Kako u beskonačnom izobilju možete biti u oskudici?Samo tako,što, verujete u oskudicu.)Kada bi čovečanstvo počelo koristiti svoje mentalne moći,udruženo u ujedinjenu civilizaciju, mogla bi se imati kontrola nad energijama svoje rodne planete,kao prirodne posledice svog razvoja (čovečanstvo bi time ponovo napisalo svoj program). A to uključuje i sve prirodne katastrofe! Teoretska civilizacija drugog tipa (dakle još razvijenija) bila bi čak u stanju kontrolisati sve energije svoje galaktike. Kad god mnogo ljudi fokusira svoju pažnju ili svest na nešto slično, kao što je to,na primer tokom božićnih praznika, svetskog fudbalskog prvenstva ili sahrane Lady Diane u Engleskoj, neki generatori u računarima,počinju izbacivati sređene brojeve umesto nasumičnih.Pod uticajem sređene grupne svesti, naime, oko nje se stvara red u okruženju! Sve informacije su iz knjige Vernetzte Intelligenz od Grazyne Fosar i Franza Bludorfa, ISBN 3930243237. Zasad je možete čitati samo na nemačkom ili kontaktirati autore putem Kontexta, the Forum for Border Science, na www.fosar-bludorf.com




(Smešno je,kako su se ti naučnici, genetičari i lingvisti dali u takav trošak i napor da bi otkrili samo delić onoga,što je meni došlo intuitivno,kad sam pred sebe postavio biljku iz prašume i poklonio poverenje u moje „intuitivno znanje“. Ne kažem to zato,da omalovažim to što su obelodanili,jer su njihova otkrića,potvrda ove teme o kojoj govorimo, a objavljivanje podataka u afirmisanim naučnim časopisima i obliku je veliki i značajni napredak. Ali to istovremeno pokazuje da se ne morate školovati za naučnika,da biste razumeli te stvari i pojave. Beskrajno znanje je svima na raspolaganju,samo ako to odlučimo,jer smo to znanje mi sami. Sve što je potrebno je da imamo više poverenja u sebe a ne u sistem.)
U zagradama su piščevi komentari. David Icke jedan je od najpoznatijih britanskih alternativaca i pisac mnogih knjiga.


ULOGA ZVUKA U PROCESIMA ISCELJIVANJA


U svetu isceljivanja, odnosno sistema duhovnog razvoja, pojavila se nova paradigma. Ona i nije toliko nova jer izgleda da je bila poznata drevnim civilizacijama kao što su Sumer i Egipat, a navodno i Atlantida i Lemurija. Međutim, ova je paradigma danas „ponovo otkrivena“, ne samo od strane takozvane „alternativne medicine“, nego i od strane „službene nauke“ te je postavila nove kriterijume lečenju fizičkog tela. Reč je o uticaju zvuka na ljudsko biće, na njegovo energetsko i fizičko telo. Doduše,o uticaju zvuka na energetsko telo (psihu) već ponešto znamo – muzika kao umetnost snažno utiče na ljudsku percepciju, na čovekova unutrašnja stanja, a time posredno i na njegovo ponašanje. Zvuk,organizovan,u muzičko delo, očigledno deluje na čovekovu svest,jer muzika ponekad može izazvati emocije,koje do malo pre nisu postojale, odnosno,transformisati emocije,koje su do malo pre postojale. Muzika je tako u stanju emocionalno otvoriti čoveka, ispuniti ga, omogućiti mu da se izrazi, iživi, odnosno da doživi unutrašnja iskustva,koja bi mu, bez muzike,kao sredstva, možda bila nedostupna. Savremena medicina je otišla i korak dalje,pa kroz takozvanu „muziko-terapiju“ otkriva i dodatne dimenzije muzike – njen blagotvoran, čak isceljujući uticaj na čoveka, na njegovu psihu i telo. A najnovija otkrića o ćeliji, DNK i njenoj strukturi, odnosno svrsi, stavljaju zvuk u prvi plan,kada je reč o uticaju na ćelijske procese - prvenstveno na DNK i karakter njenog funkcioniranja.

Prisutnost zvuka,kao sredstva promene unutrašnjih stanja, lečenja ili kreiranja željene realnosti,na određeni način, uglavnom indirektan, i do sada bila vidljiva u najrazličitijim oblicima ljudske delatnosti. Na primer, zanimljivo je,da se većina svetskih religija služi upravo zvukom u svrhu čovekovog produhovljenja, ostvarenja kontakta s duhovnim svetom, ali i u svrhu realizacije ciljeva korišćenjem molitve, mantre ili ritualnih melodija. Ovakve zvučne formule u nekim religijama jedini su postojeći oblici konkretne duhovne prakse, a u drugima spadaju u značajnije. Stoga korišćenje zvuka uobličenog u reč,gotovo da predstavlja standard za kvalitetnu duhovnu praksu. Mnogi ljudi, bilo da je reč,o svetovno orijentisanim osobama ili duhovnim praktičarima, skloni su molitvu ili mantru smatrati pukom formalnošću zaostalom iz arhaičnih religijskih obreda pa zato, u današnje vreme, nadvladanim i suvišnim oblikom duhovnog rada.Najnovija naučna dostignuća govore suprotno. Molitva se pokazala daleko najefikasnijim sredstvom lečenja. Prema istraživanjima,obavljenim tokom osamdesetih godina prošlog veka, u Americi, na dve grupe ispitanika,koji su bolovali od terminalnih bolesti, osobe koje su praktikovale kreativnu vizualizaciju u kombinaciji s molitvom imale su 70% veći uspeh u lečenju, odnosno isceljenju. Ovakav procenat nije zanemariv, naprotiv, on je senzacionalan.

Šta je uopšte molitva i kako,odnosno, zašto ona deluje? Vernici će reći da deluje zbog Božje pomoći, odnosno pomoći duhovnoga bića kojem je molitva upućena. Ovo svakako može biti istina, ali u molitvi ima još nešto što većina vernika obično ne primećuje. Radi se o – značaju reči. Onom,o kom govori Biblija i koja „bijaše u početku“,kad je Bog stvarao svet. Takva reč,zatim, postade delo. I hinduizam o stvaranju sveta govori na sličan način – prema ovoj religiji svemir je stvoren rečju OM ili AUM, koja je kasnije postala i temeljnom hinduističkom mantrom. Iz ovoga se da zaključiti da je zvuk uobličen u reč, sredstvo stvaranja – materijalne ili bilo koje druge realnosti - pa je ovakav model prihvaćen kao sredstvo kreiranja željene realnosti i od strane sistema ličnog razvoja novijeg datuma. Metode,kao što su,Avatar ili Excalibur,direktno se koriste rečju,kao sredstvom kreiranja, a sistemi, kao što je Silva metod ili Autogeni trening,indirektno, upotrebljavaju afirmacije – verbalno oblikovane sugestije - kao sredstvo programiranja nesvesnog uma. Postoji, naime, određena razlika između programiranja nesvesnog uma i kreiranja željene realnosti – nesvesni um programira se ponavljanjem u svrhu memorisanja određenog programa, a poželjna realnost kreira se intencijom, vizualizacijom i verbalnim izražavanjem.

Stoga svaka intencija, upotpunjena kreativnom vizualizacijom i izražena verbalno može biti sredstvo ostvarenja željenog cilja, odnosno kreiranja određene realnosti – primarno energetske, a zatim i materijalne. Upravo zato,molitva deluje – pored svoje duhovne dimenzije,ona je upravo intencija uobličena u reč. Čak i dobro poznate molitve jesu daleko više intencije, odnosno naredbe, a ne molbe. „Oče naš koji jesi na nebesima, neka se sveti ime tvoje, neka dođe carstvo tvoje,neka bude volja tvoja...kako na nebu,tako na zemlji... Hleb naš nasušni daj nam danas i oprosti nam dugove naše...kao što mi praštamo dužnicima svojim, Ne dozvoli da padnemo u iskušenje i zaštiti nas od zla...Amin“ – ovde je,pre reč,o naredbama ili verbalno izraženoj intenciji nego o molbama ili moljakanju. A svaka namera, uobličena verbalno, predstavlja svojevrsnu kreaciju koja ili ima ili nema dovoljno energije da se ostvari u materijalnoj realnosti. Ako ima, tada je zbivanje u materijalnoj realnosti direktna posledica verbalno izražene intencije. Ako nema, treba je očistiti i ojačati.

Sa jedne strane gledano, verbalno izražena intencija ponaša se kao svojevrsni magnet – ona stvara energetsko polje koje privlači sredstva i okolnosti pomoću kojih se naša intencija ostvaruje u materijalnoj realnosti. Reč je o poznatom „zakonu atrakcije“ ili privlačenja, danas popularnim (ali i poprilično banalizovanim) kroz razne „self help“ priručnike, odnosno filmove poput „The Secret“, u kojem se na bombastičan način govori o „najvećoj i najstrože čuvanoj tajni svih vremena“. Tajna glasi - čovek sam stvara svoju realnost i primenom jednog univerzalnog principa – zakona atrakcije – može ostvariti ono što se poželi. Međutim, pored zakona atrakcije postoje i neke druge zakonitosti koje bivaju aktivirane verbalno oblikovanom intencijom. S obzirom,da nauka, danas otkriva da je sva materija u stvari energija, a energiju stvara i oblikuje svest, odnosno svesno biće, tada čovek,kao svesno biće (nadam se da ne očekujem previše!?!) može uticati i na materiju. Uglavnom posredno, ali istorija beleži postojanje ljudi,koji su na materiju mogli uticati i direktno. Tema ovog članka je zvuk i fizičko zdravlje, a na tom je polju, upotrebom zvučnih frekvencija uobličenim u reči, moguće učiniti puno. Zvuk je, naime, u stanju transformisati materiju – anorgansku i organsku. Stoga je upotrebom zvučnih formula upotpunjenim odgovarajućom intencijom,te oblikovanim, verbalno moguće i direktno uticati na materiju.

Dobar pokazatelj ovog efekta vidljiv je kroz rad poznatog japanskog naučnika Masaru Emoto-a,koji nam otkriva, da zvučne vibracije mogu delovati na kristale u vodi, menjajući njihovu strukturu. Serijom izvanrednih fotografija Emoto dokazuje da zvuk deluje na same temelje materijalnog sveta – kod takozvane „nežive“, anorganske materije na njenu kristalnu strukturu. Emoto je, naime, vodi slao najrazličitije zvučne informacije, odnosno verbalne poruke. Struktura vodenih kristala dramatično bi se menjala,ukoliko je poruka bila povezana s nekom od manifestacija ljubavi, odnosno s nekom od manifestacija mržnje ili destruktivnosti. U prvom slučaju kristali bi imali briljantnu geometrijsku strukturu i zračili svetlost, a u drugom bi izgledali kao prljava, zagađena močvara. Za bilo koga,ko bi vodu doživeo na ovakva dva načina, ne bi bilo nikakve dileme,koju bi od njih želeo piti. Ono što je od značaja za temu ovoga članka,jeste,da je uticaj na vodu izvršen određenom vrstom zvučnih vibracija - verbalnim putem, odnosno raznim vrstama muzike. Tako je zvuk bio primarno sredstvo eksperimenta koje je Emoto izveo s vodom i objavio u svojim popularnim knjigama.



Uticaj zvuka na materiju ne završava s anorganskom, već se na izuzetno zanimljiv način nastavlja i s organskom materijom. Sedamdeset posto ljudskog tela čini voda, a ako zvuk deluje na kristale u vodi, jednako će tako delovati i na vodu u ljudskome telu. No, izgleda,da zvuk ne deluje samo na ćelijsku tečnost – deluje i na jezgru ćelije u kojoj se nalaze hromosomi ispunjeni deoksiribonukleinskom kiselinom, popularno zvanom DNK. Ruski naučnici,okupljeni oko dvojice moskovskih akademika – Pjotra Garjajeva, molekularnog biologa i biofizičara, i Vladimira Poponina, kvantnog fizičara - otkrivaju funkciju donedavno nepoznatih aspekata ljudske DNK koju je „službena“ nauka proglasila, ni manje ni više nego – smećem. Njihova su otkrića revolucionarna, premda se čini da su bila poznata drevnim civilizacijama i starim alhemičarima. Naime, ne verujući da je priroda glupa,te u nameri da prouče koja je stvarna funkcija više od 90% takozvane „junk DNA“, proglašene tako,zato što ne učestvuje u sintezi proteina, Garjajev i Poponin okupili su oko sebe tim genetičara, fizičara i lingvista, te između ostalog, otkrili sledeće[3]. DNK nije odgovorna samo za izgradnju fizičkog tela, nego služi i za pothranjivanje informacija. Ona je biočip u našem telu, organski supervodič koji može raditi i na normalnoj telesnoj temperaturi (za razliku od veštačkih koji zahtevaju izrazito niske temperature za rad). Svaki supervodič u stanju je pothranjivati svetlost i informaciju. Informacije se pothranjuju direktno i indirektno, zavisno o stepenu svesti,te poznavanju tehnologije programiranja.

Ako je DNK biočip u našem telu, tada je telo organski kompjuter.Ko i kako programira ovakav kompjuter? Mi sami, ali i naša okolina. Naime, svako emocionalno stanje u kojem boravimo dovoljno dugo i koje ima odgovarajući intenzitet pothranjuje se u ćeliju i pretvara u ćelijski program.Pothranjuju se i verovanja – svesna i nesvesna. Kako životna uverenja, bilo svesna ili nesvesna, čine temelj ljudskom karakteru, odnosno samu strukturu čovekove ličnosti, tako će ona nesvesna, duboko ukorenjena i još dublje potisnuta uverenja oblikovati njegovu temeljnu percepciju realnosti, odnosno svetonadzor. Međutim, uticaj misli i emocija se ovde ne završava - nastavlja se i dalje te ima svoje efekte i na fizičko telo. Čovekov nesvesni um,ponaša se upravo kao kompjuterski software, te zahteva naredbe, odnosno programiranje. Ukoliko nije uposlen naredbama koje odašilje svesni um, nesvesni se um tada bavi bilo čime – prerađuje stare impresije, sortira iskustva, vrti „filmove“ prošlih događaja, odnosno reciklira razne sadržaje samo zato što je programiran da neprekidno radi. Nesvesni um se ponaša kao software,koji je (gotovo) nemoguće isključiti – takva aktivnost s jedne je strane izuzetno korisna jer nesvesni um radi na našim ciljevima i onda kada svesni um spava ili se bavi drugim stvarima. S druge strane, neprekidna aktivnost nesvesnog uma može biti i opterećujuća, pogotovo ukoliko je ispunjen neprijatnim sadržajima.Zato je,„isključiti um“,cilj mnogih ljudi, koje progone negativna duševna stanja, ali je kontrola uma, takođe,cilj i mnogih duhovnih škola. Biti u mogućnosti svesno ukinuti mentalne procese, „zaustaviti unutrašnji dijalog“, jedan je od vrhunskih ciljeva duhovnog treninga.

Ono što većina ljudi ne zna,jeste da, nesvesni um ima i svoju materijalnu manifestaciju, odnosno „hardware“. Smešten je upravo u – fizičkom telu, odnosno ćelijama tela. Stoga sve što se događa u nesvesnom umu, istovremeno se događa i u telu. Ljudi misle,da negativni sadržaji uma,koje potiskuju mogu nestati, ali nije tako – oni se pothranjuju u ćelijama tela, odnosno telesnim organima. Kineska tradicionalna medicina, ali i neki novi sistemi lečenja,kao što je Psihokibernetika Esena (sistem koji je „inspirisao“ i poznatu Louise Hay i njenu čuvenu tablicu mentalnih i emocionalnih uzroka pojedinih zdravstvenih poremećaja), uočili su u koje se organe tipično pothranjuju koje emocije, odnosno negativna verovanja. Tako se, na primer, u jetru potiskuje ljutnja, u bubrege i bešiku strah ili stres, nervoza u želudac, tuga u pluća, iritacija u sinuse, strah od promene u kolena, okrutnost u srce, krivica u koštanu srž i tako dalje. Zato je čovekovo zdravstveno stanje,odraz njegovih unutrašnjih procesa, mentalnih i emocionalnih stanja pothranjenih u ćelije tela. Sve što cirkuliše nesvesnim umom,utiče na čovekovu realnost, na njegova unutrašnja, subjektivna stanja, a odmah zatim i na njegovo fizičko telo. A prema zakonu atrakcije, slično privlači slično pa će sadržaji našeg uma automatski uticati i na spoljašnji svet i privlačiti odgovarajuće životne okolnosti.

U svojoj knjizi „The Biology Of Belief“[4] američki biolog i genetičar Bruce Lipton, Ph.D., takođe govori o uticaju misli i emocija na ćelijske procese i tvrdi da ćelija može egzistirati unutar dva temeljna stanja – kao otvoreni ili zatvoreni sistem. Ćelija ispunjena ljubavlju, ponašaće se,kao otvoreni sistem i funkcionisati optimalno, odnosno razvijati se prema još savršenijem sistemu.Ćelija ispunjena negativnim emocijama kao što su strah, tuga, ljutnja ili krivica, ponašaće se kao zatvoreni sistem,koji zamrzava sve svoje funkcije (kompjuterskim jezikom rečeno ulazi u tzv. „hibernation mode“), osim onih najnužnijih za preživljavanje. Razvoj osobe,opterećene negativnim emocijama i mislima,biće zbog toga, usporen ili čak ugrožen. Mnoga deca,odgajana bez ljubavi, odnosno zlostavljana, ne uspevaju se razviti ni fizički, a ni emocionalno, odnosno psihički. Ovo, naravno, ne mora biti pravilo, ali jeste vrlo česta pojava. S obzirom da su opterećena konstantnom ugroženošću, ona se uglavnom bore za opstanak, za goli život, a sve ostalo za njih spada u domen luksuza. Ista je stvar i sa odraslim osobama koje sebe, život ili osobe iz okoline doživljavaju kao ugrožavajuće – takve se osobe pre ili kasnije razbole,jer se ćelija nije u stanju dugoročno zaštititi od otrova,koje, kao zatvoreni sistem ne može izbaciti iz sebe.

Tako ćelija upija informacije iz naše podsvesti,te ih odašilje u našu okolinu. No, pored informacija iz individualnog nesvesnog, ćelija upija i informacije iz takozvanog kolektivnog nesvesnog, dakle sve ono što trenutno cirkuliše eterom, pogotovo,ako je reč o frekvencijama koje su bliske vibracionom nivou ćelije. Naime, ruski naučnici su otkrili još nekoliko zanimljivih stvari – prema članku dvoje berlinskih fizičara, Grazyne Fosar i Franza Bludorfa - “DNK komunicira u svemiru“, svojim karakterističnim oblikom - dvostrukom isprepletenom spiralom - molekula DNK predstavlja idealnu elektromagnetsku antenu. A takva elektromagnetska energija koju prima DNK jednostavno se skladišti u ćeliji. Zanimljivi su i dodatni tehnički podaci o DNK kao oscilatornoj anteni. Kada bismo je razvukli, tada bi ovakva antena bila dugačka otprilike dva metra i imala sopstvenu frekvenciju od 150 megahertza. Ova se vrednost nalazi upravo u frekvencijskom području radarske, telekomunikacijske i mikrotalasne tehnike. Tako radio i televizijski talasi, ali i talasi bežične telefonije mogu uticati na ljudsku DNK i automatski pothranjivati informaciju u ćelije. Sada postaje puno jasnije zašto je televizija toliko važna svetskim vlastodršcima i zašto emituje određeni program – ako ćelija automatski upija elektromagnetsku energiju i informaciju koju odašilje televizija, tada je sve što iz televizora dolazi sredstvo indoktrinacije, odnosno programiranja svesti. Kako je jedno od osnovnih sredstava,kojima se svetska elita služi u svrhu kontrole upravo zastrašivanje, tako nije ni čudno,da je crna hronika postala glavni aspekt vesti, a „crnohronične“ serije gotovo jedini TV program.

Tako,činjenica da je čovek sam odgovoran za sopstveni život,dobija još jednom svoju praktičnu potvrdu. Čovek sam kreira sopstvenu realnost – primarno unutrašnju, a zatim i spoljnu i sam je odgovoran za svoje zdravlje. Zato, sam može promeniti svoje zdravstveno i svako drugo stanje. Svakako da postoje i brojni spoljni uticaji i zagađivači koji mogu odlučujuće uticati na naše zdravlje,pa je zato,čovek dužan da se obrazuje i informiše o svetu u kem živi, ne samo služeći se korporativnim medijima ili vladinim obrazovnim institucijama, već i alternativnim medijima i izvorima znanja. Ljudsko biće,danas je svedeno na broj, odnosno mašinu za proizvodnju,uglavnom stvari koje su nepotrebne i čoveku i planeti.Zato čovek mora prepoznati situaciju u kojoj se nalazi i sam pronaći izlaz,jer društvo mu to neće omogućiti. Upravo naprotiv, društvo će se truditi da ga učini još većim robom. Zato svako ljudsko biće ima takozvanu „minimalnu šansu“ da se izvuče iz mreže iluzija poznate pod imenom Matrix, ali mora to učiniti sam i isto tako mora sam pronaći sredstva izlaza. Sredstva, naime, postoje, ali ona nisu na naslovnim stranama novina, o njima se ne govori na televiziji, o njima se čak ni ne uči na fakultetu. Takođe, sredstva su individualna pa je i to razlog zašto svako,ko se želi osloboditi mora sam pronaći i svoja sredstva oslobađanja.

Znanje o ćeliji, o DNK i njenom funkcionisanju, jedno je od takvih sredstava. Reč je o „zabranjenom znanju“ – oduvek, ali verovali ili ne, i dan-danas. Biblija govori o tome kako su „bogovi“ (ne Bog, nego bogovi) zabranili Adamu i Evi da jedu s „drveta spoznaje dobra i zla“. No, šts je to „drvo spoznaje“ i šta bi ono moglo predstavljati? Evo mogućeg odgovora - Da li je biblijsko „drvo spoznaje“, ono s kojeg je zabranjeno jesti, u stvari dvostruka DNK spirala, odnosno znanje o DNK? Da li bi takvo znanje omogućilo Adamu i Evi da im se, kao što kaže zmija, „otvore oči“ te da postanu „kao i oni“, kao „bogovi“? Svakako da bi – već i današnje znanje o DNK i njenom funkcionisanju stavlja čoveka u pomalo božansku poziciju. Evo i zašto.
Pored već navedenih otkrića o tome da je DNK biočip u našem telu, odnosno antena za primanje i odašiljanje informacija, Garjajev i ekipa otkrili su i revolucionarne načine programiranja DNK. Umesto da menjaju genetske programe invazivnim metodama objedinjenima pod frankenštajnovim nazivom „genetski inžinjering“, oni otkrivaju da genetski kodovi, posebno u onih 90 posto (prema nekima čak 97%) „nepotrebne“ DNK sledi ista pravila kao i ljudski jezici. U već spomenutom članku David Icke o tome kaže sledeće - „...do tog su otkrića došli tako što su uporedili pravila sintakse (način na koji se redaju reči u izrazima i rečenicama), semantike (proučavanje značenja u jezičnim oblicima) i osnovna pravila gramatike. Otkrili su da baze naše DNK slede gramatička pravila i da imaju svoja pravila slična jezičnima. To znači da se ljudski jezici nisu pojavili slučajno, nego su izraz naše urođene DNK... Garjajev i njegovi kolege,istraživali su i vibraciono ponašanje DNK. Otkrili su, ukratko, sledeće - živi hromozomi funkcionišu poput solitoničko-holografičkih računara, koja koriste urođeno lasersko zračenje DNK. (Solitoni su poseban tip svetlosnog talasa koji ne menja svoj oblik dok putuje.) To znači da su Rusi, na primer, uspeli modelirati određene frekvencijske uzorke na laserskom zraku i iskoristiti ga da utiče na frekvenciju DNK i tako na samu genetičku informaciju. (Taj proces je ono što obično nazivamo "evolucijom")Kako su osnovne strukture baznih parova DNK i one jezika iste strukture, tako nema potrebe za dekodiranjem DNK. Čovek se jednostavno posluži rečima i rečenicama ljudskog jezika!

Živa materija DNK uvek će reagovati na laserske zrake koje su modelirane jezikom pa čak i na radijske talase, ako se pritom koriste odgovarajuće frekvencije. Time se konačno i naučno objašnjava zašto afirmacije, autogeni trening, hipnoza i slično imaju tako snažan uticaj na ljude i njihova tela. Potpuno je normalno i prirodno da naša DNK reaguje na jezik. (Ona je kompjuterski program koji se može promeniti unosom podataka.)Dok su zapadni istraživači izrezivali pojedinačne gene iz nizova DNK,pa ih onda ubacivali negde drugo, Rusi su sa entuzijazmom radili na napravama kojima se može uticati na ćelijski metabolizam,putem primereno modeliranih radio i svetlosnih frekvencija,da bi tako uspeli popraviti genetske defekte. Garjajevljeva istraživačka grupa tom je metodom uspela dokazati da se hromozomi,oštećeni rendgenskim zracima,mogu popraviti.Čak su uspeli uhvatiti i informacione uzorke pojedine DNK i preneti ih na drugu DNK, reprogramirajući tako ćelije prema drugom genomu. Tako su, na primer, uspešno transformisali žablje embrione u salamanderske, jednostavnim prenosom informacionog uzorka DNK!

Čitava je informacija preneta,bez ikakvih propratnih posledica ili nesklada,do kojeg inače dolazi kad se pojedinačni geni iz DNK izrezuju i uvode negde drugo. Ovo predstavlja neverovatnu revoluciju koja bi mogla promeniti svet! A sve to jednostavnom primenom vibracije i jezika umesto zastarele procedure izrezivanja gena! Taj eksperiment ukazuje na beskrajnu moć talasne genetike koja na formiranje organizama očigledno ima više uticaja nego biohemijski procesi baznih sekvenci.(u stvari, jedno je odraz drugoga)

David Icke



REKONEKCIJA® I REKONEKTIVNO ISCELJIVANJE®





Rekonekcija® i Rekonektivno isceljivanje® se zasniva na kontaktu sa novim frekvencijama ove isceljujuće energije koja nas oslobađa potisnutih negativnih(programiranih) zapisa naših ćelija i aure.
Od kako smo rođeni, izloženi smo programiranju,kako od strane roditelja tako i okruženja(škole,obrazovne ustanove...)Naravno,vaspitanjem smo naučeni da budemo "dobre devojčice i dečaci"(dečaci ne plaču...) samim tim smo naučeni da emocije ne pokazujemo odnosno da ih potiskujemo.Kako odrastamo,tako imamo sve više i više doživljenih sadržaja,potiskujemo ih,tako da naše ćelije postaju sve gušće.Nekada imamo osećaj da "pucamo po svim šavovima..."
Tim procesom potiskivanja stvaramo blokade u telu,naša životna energija ne može nesmetano da kruži,telo počinje da nas boli(opominje)!
Naše biće poseduje mudrost koja se brine o nama,kada se rasečemo - rana zaraste, samo što mi to shvatamo,zdravo za gotovo,kao i sebe same.
Ta mudrost se starala o nama dok smo se rađali,odrastali...Svaki put kada smo osetili bol,fizičku ili emotivnu,ona se postarala da luči endorfin koji je tu bol potiskivao, da bismo preživeli.
Sada, kada smo dovoljno odrasli,kada ta bol,ne može više da nas ubije,ona želi da se oslobodi...
S obzirom da nismo dobili uputstvo za upotrebu svog biča,kad smo se rodili, mi o tom procesu, ne znamo skoro ništa.Tako ćemo, kada nas nešto zaboli, otići kod lekara(programiranje) koji će nam odmah "ustanoviti" dijagnozu ( dia - dvoje i Gnoza - neznanje.) Lekar će nam prepisati lekove, koji će se postarati da se ta bol, koja je trebala da se oslobodi,ponovo potisne nazad...
Osetićemo trenutno olakšanje zahvaljujući leku ali to neće potrajati dugo...
Ako dovoljno dugo ostanemo u ovakvom stanju stalnog potiskivanja, znamo u kom pravcu će nas to odvesti.Zbog toga smo danas suočeni sa kulminacijom bolesti i drastičnim porastom smrtnih slučajeva,bez obzira na uzrast.Činjenica je da smo bolesni više nego ikada...

Rekonektivno isceljivanje® je proces u kome se naše telo(biće) dovodi u ravnotežu,za bolesne to,naravno,znači izlečenje.
U ovom procesu se oslobađamo svih potisnutih sadržaja. Ne moramo više prolaziti kroz bol.Ove frekvencije nam pomažu da samo kroz (uglavnom) tri tretmana pokrenemo ovaj proces oslobađanja.(kao klupko,koje smo do sada namotavali,počinje da se odmotava...)

Za razliku od Rekonektivnog isceljivanja®, Rekonekcija® (ili Lična rekonekcija) se radi jednom u životu i ogleda se u omogućavanju osvešćivanja našeg osnovnog ličnog potencijala i talenta.Ova nova vibracija kao da reprogramira naš genetski kod, otklanjajući greške slično antivirus programu, u nekim slučajevima koriguje i ozbiljne genetske poremećaje.

Rekonektivna energija ponovo povezuje sve nivoe u čoveku, ostvarujući tako unutrašnji sklad i jedinstvo sa univerzumom. Poput logovanja na internet,čovek se povezuje sa sveobuhvatnom inteligencijom života,koja iz beskraja svojih mogućnosti bira one informacije i energije koje najviše odgovaraju datom čoveku i svakom njegovom problemu.

Ličnom rekonekcijom se oslobađamo strahova i osećaja krivice,što je,naravno,uzrok mnogih bolesti,umesto da se konfrontiramo, postajemo kreativniji,stičemo sposobnost boljeg izbora pri odlučivanju,stičemo veću sposobnost da darujemo i primimo ljubav,u stanju smo da uživamo u sadašnjem trenutku a takođe se balansira endokrilni sistem koji kontroliše metabolizam.

Rekonekcija® aktivira povezivanje DNK lanaca.To stvara uslove da se brže razvijamo na svim planovima.Ovaj proces nas približava našem optimalnom genetskom kodu, povećava naše potencijale i često izaziva velike promene i napredak u životu pojedinca i njegovom opštem zdravlju.

Stavljanje ovog dara u službu razvoja ljudske civilizacije, predstavlja ispunjenje naše svrhe rođenja i ostvarenje najviše lične sreće.Često, klijenti menjaju posao, okruženje, životne okolnosti, kako bi bili u skladu sa svojom istinskom prirodom.

Jedini ograničavajući faktor isceljujućeg i razvojnog efekta rekonekcije leži u spremnosti klijenta da prihvati promene, koje sa sobom nosi,ponovno povezivanje sa celinom. Jedna do tri polučasovne seanse pouzdano pokreću proces,čiju dinamiku sami određujemo našim izborom,da dopustimo usklađivanje sa sobom i životom.

Dolazimo tako do Biblije u kojoj smo pojam "prosvetljenja" shvatali kao proces koji se odvija na duhovnom nivou, međutim, kako dolazimo do novih istina i saznanja, očigledno je da se taj proces odvija i u našim ćelijama,koje podstaknute ovim isceljujućim energijama, postaju manje guste,ustvari prosvetljene.Stiče se utisak da se radi o kompletnom našem biću,koje prolazi kroz ovu transformaciju,na svom putu ka prosvetljenju.

OVO JE BUDUĆNOST U KOJU SMO ZAKORAČILI VEĆ SADA!


"Neka bude svetlost..."

1 коментар:

  1. Ja verujem da nema nepotrebnih delova DNK i da bi se taj "nepotrebni" deo aktivirao kad bi se na zemlji desile nove situacije (nama nepoznate) Prevelika radijacija ili dugotrajne velike hladnoće ili vrućine ili prevelika vlaga... Ništa Tvorac nije napravio nepotrebno.

    ОдговориИзбриши